-Ti si magarac živit ćeš 30 godina i raditi od jutra do mraka
-Neka bude volja Tvoja ali 35 god je previše neka bude 10 god.
I Bog usliši želju
Stvori Bog pasa i kaže:
-ti ćeš biti pas živit ćeš 25 godina i čuvati kuću ljudsku
-Neka bude volja Tvoja ali 25 god je previše neka bude 10
I Bog usliši želju
Stvori Bog majmuna i kaže:
-ti ćeš biti majmun i živit ćeš 10 godina
-Neka bude volja Tvoja ali 10 god je previše neka bude 5
I usliši Bog želju
I na kraju stvori Bog čovjeka:
-Ti češ biti čovjek i živit ćeš 20 god
-Neka bude volja Tvoja ali zašto mi ne Dodaš onih 25 godina što neće magarac,15 što neće pas i 5 što neće majmun
I usliši Bog želju
Isad čovjek živi 20 godina ka čovik i kad se oženi živi 25 godina ka magarac radeći dan i noć onda 15 ka pas jedeći sve što mu se da i 5 godina ka majmun kreveljući se unucima.
Bracni par se vozi autoputem, lagano, 100 km/h.
Zena za volanom, a muz mirno razgleda okolis i iznenada se okrene prema njoj i kaze:
"Ozenjen sam preko 20 godina, ali se zelim rastati od tebe, hocu razvod!".
Zena nista ne odgovori, samo nastavi mirno da vozi lagano povecajuci
brzinu na 110.
Muz ce opet: "Ne zelim da pokusas da me odvratis!" i doda: "Ja sam u
vezi s tvojom najboljom prijateljicom!"
Zena je opet ostala mirna, ali se brzina povecala na 120 km/sat.
"Zelim zadrzati kola!" - kaze on.
Brzina je polako narasla na 130 km/sat.
On nastavi: "Zelim i sve kartice i nas brod! I kucu, jel` jasno!".
Auto je lagano poceo da skrece prema masivnom betonskom mostu.
To ga je cinilo nervoznim, pa upita: "Ti nista ne zelis za sebe?".
"Ne, ja imam sve sto mi treba".
Brzinomer je pokazivao 150.
"Oh, da?" - ironicno on primeti: "A, sta ti to imas?"
Pre nego se kazaljka popela na 160, ona se lagano okrene prema njemu i sa cudnim osmehom na licu rece: "Airbag!".
Ulazi covek u trgovinu i unutra situacija: prodavacica place, ispricava se svim silama, a covjek stoji pored pulta i vice:
- "Pizda ti materina, u zivotu necu krociti ovamo. Ima da se zalim gazdi ima da letis sa posla jesi li me cula...", i izleti van.
Ovaj koji je upravo usao pridje devojci, a ova
cim ga primjeti pocne brisati suze i uz usiljen osmeh kaze:
- "Izvolite..."
Covjek je pita jel treba pomoc ili sta, a ona sa osmjehom odgovara:
- "Neka hvala sve je u redu izvolite..."
- "Mogu li dobiti jednu kovertut?"
- "Svakako koja velicina imamo standardne, vece, manje..."
- "Obicnu molim vas."
- "A koju boju imamo plave, zute, crvene, bijele, zelene, narandzaste..."
- "Molim vas dajte plavu ali brze posto autobus samo sto nije krenuo, zakasnicu..."
- "A koju plavu, imamo parisko plave, blijedo, tamno, morsko plavu..."
- "Molim te obicnu plavu ali brze..."
- "A koji oblik, imamo u obliku srca, trokuta, kruga..."
- "Molim vas obicnu cetverokutnui kovertu ali brze autobus vec krece..."
Donese plavu kovertu i kaze:
- "A da vam ne treba mozda markica?"
- "Treba, daj jednu," i gleda autobus kako odlazi...
- "A za unutarnji ili vanjski promet?"
- "Unutarnji molim vas."
- "A koju cete: imamo sa likom ljudi, zivotinje, razne prirodne ljepote, znakove..."
- "Molim vas - brze - dajte zivotinju."
- "A koju cete, imamo: sisare, ptice, gmizavce..."
- "Molim vas ptice..."
- "Imamo grabljivice, selice, letace..."
- "Molim vas - grabljivicu - ali brzo!!!"
- "A imamo orla, sokola, lesinara, ..."
- "Molim vas orla..."
- "A imamo surog, americkog..."
- "Molim vas surog orla..."
- "A imamo ga kako hrani mlade, kako leti, kako sjedi u gnijezdu..."
- "Dajte kako leti molim vas...."
- "A imam kako leti iznad kanjona, iznad mora, ..."
- "Dajte bilo koji sto prije..."
U tome trenutku ulazi unutra covek sa pocetka ovog vica i nosi - govno u ruci! Prilazi pultu, pogleda prodavacicu i baci govno na pult i kaze:
- "EVO, PIC*A TI MATER*NA, ZA OVAKVO GOV*O MI TREBA WC PAPIRA!"
Student je pao na ispitu iz logike.
Evo razgovora sa profesorom tom prilikom.
Student: Vi me kaznjavate, razumete li uopste vi nesto o tome?
Profesor: Naravno, inace ne bih bio profesor.
Student: OK, pitacu vas nesto. Ako znate tacan odgovor, dobijam peticu i odlazim. Ako ne znate odgovor, dacete mi desetku.
Profesor (nakon kraceg razmisljanja): OK, prihvatam!
Student: Sta je legalno (zakonito) a nije logicno, sta je logicno a nije legalno, a sta nije ni logicno ni legalno?
Profesor je dugo razmisljao, ali nije nasao pravi odgovor i dao je studentu desetku. Nakon toga ga je pitao za odgovor.
Student odmah odgovori: Vi imate 53 godine i ozenjeni ste jednom 23-godisnjakinjom; to je legalno, ali nije logicno.
Vasa zena ima 24-godisnjaka za ljubavnika, sto je logicno, ali nije legalno.
Vi dajete desetku ljubavniku vase zene, iako je trebao pasti na ispitu, sto nije ni
logicno, ni legalno.
drug moj je setao sa curom.dekintirani i on i ona.pripi im se kafa,izmrcise,nadjose po dzepova ta 2-3 eura da nagnu tu kafu u Alpe.
Sijedaju oni,par stolova od njih:za stolom sjedi neki badza,nosase kaubojke,krupan,doceran,pije neki viski,sa njim neka gospodja,takodje na nivou,pije isto neko skupo pice.
Drug i cura mu narucuju kafe,koje ubrzo stizu,ali kako njih dvoje se nesto zapricase,drug primijeti da na stolu nemase smedjeg secera,(jer voli sa smedjim da zasladi),i dok je skontao,konobar bjese vec na pola puta ka onom unutrasnjem dijelu kafica,drug cini:
izvini (malo glasnije,cisto da se obrne,pa ce mu valjda sa usana procitat da mu treba smedji secer,da ga ne cima opet da mu dolazi do stola)
konobar,koji je vec bio pored stola tih ljudi,gleda u ovoga druga,ali nista ne vidi i nista ne cuje,nista ni ne konta.ne mrda se ,vec pokusava da skonta sto ovaj drug pokusava da mu kaze mrdajuci usnama i masuci rukom.
i u tome drug primijeti da je na stolu ovo dvoje ljudi smedji secer,i pokazuje prstom na sto.konobar isto pokazuje prstom,da bude siguran jeli to to ,i drug klima glavom,a konobar cini ovim ljudima dubokim glasom i krajnje uctivo i samouvjereno "IMATE PICE OD MOMKA"
Svi smo čitali Crvenkapicu, ali jesmo li se ikada zapitali je li zapravo vuk zaista kriv? Budući da njegovu stranu priče još nismo čuli evo šta on kaže.
" Jako mi je drago što sam dobio priliku da ispričam i svoju verziju poznate priče. Naime, kao prvo moram napomenuti da sam oduvijek bio jako dobar prijatelj sa bakom, a uz to još i vlasnik šume. Crvenkapica to nikada nije poštovala, naprotiv, dolazila je u šumu svaki dan, čak je i jagode i gljive brala, bez mog pitanja. To vam je isto kao da vam neko ulazi u kuću bez kucanja i kad mu je volja.
Odlučio sam popričati sa Crvenkapicom te joj objasniti par stvari o lijepom ponašanju. Sreo sam je u šumi i lijepo je pitao zašto to radi. Bila je jako nekulturna i nije htjela odgovoriti. Razbjesnio sam se. Najprije ulazi u moju šumu bez pitanja i još me ignoriše. Eh, to je prevršilo svaku mjeru! Zatim sam je pitao gdje ide. Opet me samo ignorisala. I ne samo to, Crvenkapica je gazila moju lijepu travu i čak brala sve što se dalo ubrati. Jedva sam se uspio suzdržati.
Brzo sam otišao do bake, svoje stare prijateljice. Kada sam joj ispričao sve, željela se sama uvjeriti u to pa se odlučila sakriti ispod kreveta prije nego Crvenkapica dodje. Ja sam se preobukao u baku i čekao. Kada je ušla, Crvenkapica je odmah započela sa svojim neprimjerenim ponašanjem. Najprije je imala primjedbe na moj nos. Kao da joj nije bilo dosta što je hodala po mojoj šumi i k tomu još bila nekulturna nego me još i vrijedjala. Nekako sam se suzdržao i rekao da imam veliki nos kako bih je bolje mirisao. Ni tu se nije zaustavila. Uslijedile su primjedbe na moje uši, pa na usta. Ludnica! Ustao sam, ne sa namjerom da je pojedem nego da joj objasnim sve kako bi došla pameti. Potom je došao lovac, desilo se što se desilo i morao sam je pojesti.
Sad o meni kruže priče kako sam ja zao i kako sam pojeo malo dijete. To je tako nepravedno. A samo sam se htio izboriti za svoje mjesto i obraniti šta je moje. Hvala vam što ste mi dopustili da kažem istinu. Da li i dalje mislite da sam kriv?"
Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima.
Najednom unuk upita djeda:
- Djede, koliko ti imaš godina?
Djed odgovori:
- Da razmislim...Rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu,
fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta.
Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.
Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice
(rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na Mjesecu, nisu postojali mlazni avioni. Vjenčao sam se s
tvojom bakom i živjeli smo zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.
Riječ "gay" je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila
veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca.
O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.
Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije.
Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na
preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a
žene s gospođo ili gospođice.
Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus,
djeca i mladi su požurili ustupiti mjesto (sjedalo).
Ako je bila trudnica dopratili su je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti kartu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće.
Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde,
njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale.
Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili. Ustali bi
svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali
vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti
ogrtač. U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve
djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.
Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem,
poštivanjem starijih, ponašanje prema zakonu te se ispunjavalo plodnim
suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.
Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje
postupke i njihove posljedice.
Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi.
Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i
ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima,
a ne da dijeli prostor s neznancima.
Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo. Nismo slušali
stereo snimke, UKV radio, kasete, CD - e, DVD - e, elektronske pisače
strojeve, računala, prijenosna računala.
Notebook je bila bilježnica.
Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi,
kućanski aparati nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada već govorimo o
strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio - budilica.
O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo.
Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno - bijele, a za razvijanje
je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše
kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a
pogotovo Made in China nije niti bilo.
Nismo čuli za Pizza - cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna
sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi.
Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.
Novi automobil je stajao 1.000 dolara, ali tko je imao toliko novaca?
U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi
imala dijete.
Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
- E..., djede. Više od 200 godina!? odgovori unuk.
- Ne, dragi moj, samo pedeset!
Bosansko udvaranje
Muškarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom položaju oslonjen na šank.
Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po odjeći, nogama koje u
ritmu muzike titraju po podu, po držanju tijela, naprosto po svemu, može se reći, stereotipni Bosanac.
Dva stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa žena.
Reklo bi se da su generacija.
Je li samo dobro očuvana ili je stvarno ista godina proizvodnje,
teško je reći, ali da dobro izgleda je činjenica.
- Mmmm, vidi one mace - pomisli naš glavni junak - baš dobro izgleda.
Kako bi samo rado pričao s njom...
Ali što da joj kažem??
Tako sam prokleto stidljiv i svaki put kad pokušam pričati s nekom ženom, valjam samo gluposti.
Hm.. Znam !! Reći ću joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled.
Ma, ne. Radije ne. Ismijat će me i izvaliti neki od ženskih fazona na tu temu.
Možda da joj pošaljem piće, a ostatak će doći sam po sebi.
Pih, baš sam smotan.
U tom trenutku žena ustaje i odlazi.
- Jebi ga... Stvar se sama od sebe riješila.
Baš sam smotan. Kako mi fali hrabrosti svaki put.
Toliko je tema o kojim bi se dalo nešto mljeti.
Pa i upucavanje je za ljude.
Što mi može biti, da me odbije ili da pristane ?!
Ni od jednog od tih stvari se ne umire.
Mada bi u ovom drugom slučaju umro od sreće.
Možda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi sve probleme ova lijepa žena donijela...
Par minuta posle, žena se vraća i sjeda za isti stol.
- Evo je opet !! Vratila se !! To je to !
To mora da je znak ! Mi smo određeni jedno za drugo !
Sad ću joj prići. Valjda ispričam nešto interesantno!
Sad ili nikad!
Eksira svoj dupli pelinkovac da se okuraži,
provuče ruku kroz kosu, uvuče trbuh, ispravi leđa,
lagano odšeta do stola za kojim lijepa žena sjedi,
spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita:
'Jes' ti to pišala, a ...?!
Uđe Mujo u birtiju, sjedne za šank i zagleda se u cjenik.
Pivo......18 kn
Gemišt...10 kn
Rakija......8 kn
....
....
....
Džuboks...5 kn
Izvadi on 5 kn, tresne ih od šank i kaže konobaru 'Daj bolan jedan Džuboks!'
Konobar mu stade objašnjavati kako je džuboks onaj stroj u uglu u koji ubaciš 5 kn i izabereš pjesmu, ali ga Mujo prekide u pol izlaganja, zabije nož u šank i vikne gromkim glasom 'Pička ti materina sipaj mi džuboks ili ću te sad nožom!'
Konobar blijed uleti kod gazde u stražnju sobu i objasni mu situaciju, a gazda mu predloži da se popiša u čašu i odnese blentavom gostu.
Učinivši kako mu je gazda rekao, konobar posluži Muju zlatnožutom tekućinom i uz blistavi osmijeh reče:
- Izvolite gospodine, Džuboks najbolje marke.
Mujo iskapi Džuboks, podrigne, lupi čašom od šank i zapovijedi:
- Konobar! Sipajder mi ođe još jedan Džuboks, žedan sam ko pas!
Konobar ode opet kod gazde i potuži se kako gost želi još Džuboksa, ali njemu (konobaru ) se više ne piša.
- 'Neš ti problema', gazda će, - daj vamo da ja napišam čašu!'
Odnese konobar drugi Džuboks pred Muju koji ga opet ispije u 3 sekunde, podrigne i reče:
- Dobar je ovaj Džuboks, ali nije iz iste bačve!
- Kako znaš? - upita Muju konobar.
- Pa ja stalno pijem Džuboks!
Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoft kao 'čistač WC školjki'.
Kadrovski ravnatelj ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče:
"Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor
i spisak Vaših dužnosti."
On mučenik, zbunjen, odgovori da nema računar, pa samim tim ni e-mail.
Ravnatelj ce na to: "E pa onda, žao mi je; ako nemate e-mail, virtualno znači da
ne postojite, tako Vas ja ne mogu primiti..."
Mučenik siromah, očajan, izađe iz sjedista Microsofta, bez ideje sto bi
mogao raditi i sa samo 10 dolara u džepu.
Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10 kg jagoda.
Za kratko vrijeme, prodao je sve jagode na komad idući od vrata do
vrata i do podne duplira početni kapital.
Iznenađen i sa entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara.
Tada je shvatio da bi mu taj sistem omogučio da preživi, tako da je
počeo da ga primjenjuje u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano ujutro i
vracajući se kući uvijek kasno uveče.
Radeci tako, utrostrucavao je i ucetvorostrucavao kapital svakoga dana.
Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu da bi mogao da poveća obim posla,
a kasnije je zamjeni sa jednim kamiončićcem. Radeći tako, u roku od jedne
godine, postade vlasnik male flote sopstvenih motornih vozila.
Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u USA.
U tom trenutku, misleći na budućnost porodice, odluči da osigura svoj život.
Pozvao je brokera kako bi potpisao polisu osiguranja. Broker ga na kraju
razgovora pita za njegov e-mail da bi mu poslao prospekt osiguranja.
Naš čovjek mu odgovori da nema e-mail.
"Bas čudno" prokomentirao je broker. "Nemate e-mail a uspjeli ste da
napravite imperiju. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!".
Čovjek se zamisli, pa odgovori: "... u Microsoftu čisteći wc školjke!!!"
Нема коментара:
Постави коментар